Yuku free message boards

Nastavak sa prethodnog posta!

2. METODE LIJEČENJA PROSTATITISA

Terapija kroničnog prostatitisa do danas ostaje težak zadatak, čak i uz primjenu mnoštva različitih metoda i lijekova. To je zbog toga što je struktura prostate složena, što postoji mnogo uzroka bolesti i što ih je teško ukloniti, i zato što je za prostatitis karakteristično da se neprekidno ponovo vraća. Drugim riječi­ma - liječenje prostatitisa je dugotrajan i složen proces, praćen određenim ograničenjima. Zato ne treba očekivati brzi terapeut-ski učinak. Bolest se može savladati samo strpljivošću i opti­mizmom.

U liječenju kroničnog prostatitisa osnovni zadatak je obnav­ljanje strukture i funkcije prostate. Zato liječenje mora biti kom­pleksno, strogo individualno, dugotrajno i s puno strpljenja. S druge strane, pravilno liječenje kroničnog prostatitisa, njegovih posljedica i komplikacija, moguće je samo nakon temeljitih i de­taljnih pretraga, zahvaljujući kojima je moguće odabrati pojedi­ne komponente kompleksnog liječenja.

Potrebno je podcrtati da liječenje prostatitisa treba biti dugo­trajno i individualno, a nadzor liječnika treba biti kontinuiran i redovit.

Osobitosti anatomske građe prostate, njezina mišićno-žljez-dasta struktura i složena mreža krvnih žila, predstavljaju po­teškoće zbog kojih mnogi preparati ne mogu prodrijeti u žlijezdu, te se teško može otkloniti infekcija pa je zato upalni proces u prostati obično spor i dugotrajan.

Liječenje prostatitisa je uvijek individualno. Propisivanje lije­kova "prema dijagnozi", a da se pri tome ne vodi računa o in­dividualnim karakteristikama bolesti, može biti ne samo neučinkovito, već može pogoršati tok bolesti. U svakom pojedipojedi­načnom slučaju, osim stadija upale, treba se odrediti i karakte­ristika toka upale kod svakog konkretnog bolesnika, kako bi se mogao izraditi konkretan program liječenja za određenog pa­cijenta.

Program liječenja se određuje za relativno kraći vremenski period (2-4 tjedna) i dinamički se korigira u skladu s izmjena­ma u toku bolesti. Zato u liječenju prostatitisa nisu ispravne šablonske sheme liječenja, koje se sastavljaju za nekoliko mjese­ci unaprijed, kao ni postupci niti lijekovi, od kojih bi pacijent trebao biti brzo izliječen.

Liječenje kroničnog prostatitisa prije svega treba biti usmjere­no na uklanjanje osnovnih faktora koji uzrokuju bolest. U pra­vilu, glavni uvjet za uklanjanje upalnog procesa je obnavljanje poremećene strukture i funkcije prostate, kao i djelovanje na patogenu floru. Da bi se postigao taj cilj, primjenjuju se različite terapeutske metode u kojima se koriste lijekovi raznih grupa (antibiotici, analgetici i spazmolitici), te također fizički, manual­ni i psihoterapeutski načini.

Do nedavno je vladalo mišljenje da je prostatitis infekcija, pa se dijagnostika i terapija uglavnom svodila na traženje i primje­nu antibakterijskih preparata. Međutim, praksa je pokazala da je takav pristup pogrešan i već od kraja 80-ih godina liječenje prostatitisa postalo je kompleksno. Razmotrit ćemo detaljnije komponente tog procesa.

Terapija lijekovima

Antibakterijska terapija prostatitisa nije jedina metoda liječe­nja, ali ne bi bilo dobro da se ona podcijeni. Antibakterijski pre­parati se propisuju samo u slučaju potrebe, uglavnom kada do­lazi do periodičnih pogoršanja i jače izraženih simptoma boles­ti. U pravilu se antibakterijska terapija počinje provoditi nakon što se odredi flora, koja je prisutna u nastanku i razvoju bolesti, te stupanj njene osjetljivosti na određene antibakterijske pre­parate. Poznato je da različiti antibiotici jednako ne prodiru u prostatu pa je i njihova koncentracija u prostati različita, a to znači da je i učinkovitost terapije prostatitisa također različita.

Zato se od lijekova, na koje je utvrđena najveća osjetljivost flore, odabiru oni koji mogu maksimalno prodrijeti u prostatu. Drugi uvjet učinkovitosti preparata koji se koristi za liječenje prostati­tisa, je taj da mora biti širokog spektra antibakterijalnog djelo­vanja. To je zbog toga što je vrlo teško točno odrediti floru u prostati. Preparati sa širokim spektrom antibakterijske aktiv­nosti prije svega su preparati penicilinske grupe: benzilpenicil-lin, oksacillin, ampicillin, ampioks i karbenicillin.

Vrijedne karakteristike, što se tiče prodiranja u prostatu i širo­kog antibakterisjkog djelovanja, imaju i preparati tetraciklini.

Preparati iz grupe fluorkinolona: pefloksacin (abaktal), ciprofloksacin (cifran, ciprobaj), ofloksacin (tarivid, zanocin), norfloksacin, temafloksacin (tarivid, zanocin), sparfloksacin i drugi, su nova antibakterijska sredstva koja imaju veliku prednost u odnosu na druge, jer imaju širi spektar antimikrobnog djelo­vanja i sposobnost da se nakupljaju u prostati u visokim kon­centracijama kod peroralne primjene (kroz usta). Fluorkinoloni, osim što imaju direktno antibakterijsko djelovanje, pospješuju jačanje imuniteta.

Najdjelotvornijima za liječenje kroničnog prostatitisa kod oral­ne upotrebe, smatraju se antibiotici tetraciklini (doksiciklin, metaciklin), kinoloni (ofloksacin, ciprofloksacin, pefloksacin, norfloksacin), makrolidi (eritromicin, oleandomicin), trimetoprim i njegovi nusprodukti, cefalosporini (cefaleksin).

Mladi pacijent, koji je dobio kuru antibakterijske terapije, tre­ba znati da korišteni preparati mogu imati spermatoksični uči­nak. Zato je između primjene tih preparata i predviđenog začeća potreban vremenski razmak od najmanje četiri mjeseca, koji će biti veći od punog ciklusa spermatogeneze.

Da bi se postigla maksimalna učinkovitost antibakterijskog li­ječenja kroničnog prostatitisa potrebno se pridržavati slijedećih principa:

1. izdvojiti i odrediti mikrofloru prisutnu kod nastanka pro­statitisa, te odrediti njenu osjetljivost na protumikrobna sredstva;

2. odabrati najefikasnije medicinske preparate s najmanje iz­raženim nuspojavama;

3. odrediti učinkovitost doza, načina i učestalosti korištenja preparata uzimajući u obzir karakteristike djelovanja odab­ranog preparata;

4. pravovremeno započeti liječenje i dovoljno duge kure protumikrobne terapije, koja osigurava maksimalni mogući uči­nak;

5. kombinirati antibakterijske preparate kako međusobno, ta­ko i s preparatima i postupcima koji pojačavaju protumikrobni učinak, poboljšavaju djelovanje, smanjuju učestalost komplikacija i poboljšavaju mikrocirkulaciju u prostati;

6. provođenje kompleksne terapije vodeći računa o općem stanju zdravlja pacijenta.

Ponekad, prilikom dugotrajne ili vrlo aktivne antibakterijske terapije dolazi do razvoja crijevnog disbalansa. U tom slučaju preporučuje se primjena bifikola - preparata crijevne bakterije, koji se propisuje po pet doza prije jela u trajanju od 2 do 3 tjedna.

U cilju povećanja djelotvornosti antibakterijske terapije koris­te se također sredstva i metode za poboljšanje mikrocirkulacije. Jedna od najracionalnijih metoda je masaža koja poboljšava krvotok i lokalnu otpornost parenhima prostate (specifično tkivo prostate koje vrši njenu osnovnu funkciju).

Strategija i taktika antibakterijske terapije je složena i raznoli­ka, no ona povećava uspješnost liječenja.

Nemoguće je nabrojiti sve antibakterijske preparate koji se koriste kod liječenja kroničnog prostatitisa, a naročito zbog toga što se njihov broj neprekidno povećava analognim i identičnim medikamentima, koje proizvode različite firme. To također go­vori o tome da preparate treba propisivati specijalist.

Nakon uspješne antibakterijske terapije prostatitisa može na­stupiti kraći ili duži period kada se bolesnik osjeća dobro. Me­đutim obično, prije ili kasnije, bolest se vraća. Iz tog se razloga primjena samo antibakterijskih preparata ne smatra dovoljnom. Dobre rezultate ima terapijski program koji povećava lokalnu i opću otpornost. U tom slučaju antibakterijska terapija može biti uspješna, ili se može postići duža remisija.

Kod svih oblika kroničnog prostatitisa, osim što se djeluje na mikrofloru, nastoji se obnoviti mikrocirkulacija u prostati, po­boljšati otjecanje sekreta iz kanala žlijezde, povećati intenzitet izmjene tvari u žarištu upale, i povećati lokalnu i opću otpor­nost organizma.

U kompleks liječenja kroničnog prostatitisa ulaze posebni pre­parati kao što su: komplamin, tripsin, himopsin, fibrinolizin, eskuzan, koji djeluju vrlo učinkovito. U pojedinim slučajevima, kada dođe do pogoršanja kroničnog prostatitisa uz pojavu teš­kog i bolnog izlučivanja mokraće zbog venoznog zastoja, prim­jenjuju se preparati koji smanjuju tonus glatkih mišića prostate kako bi se smanjila potreba za lučenjem mokraće. No njih može preporučiti samo liječnik.

Jedna od neophodnih komponenata liječenja prostatitisa je povećanje sadržaja cinka u organizmu, jednog od osnovnih mi-kroelemenata potrebnih za izmjenu tvari u tkivu žlijezde, kao i za njezin lokalni imunitet. Zato se prilikom palpacije i masaže prostate anus maže sa 10 % cinkovom masti.

U kompleks liječenja prostatitisa lijekovima ulaze analgetici (analgin, baralgin, pentalgin, trimekain i novokain) i spazmo-litici (spazmalgon i drugi). Analgetici za neko vrijeme uklanjaju bol, a spazmolitici smanjuju pritisak na uretru zbog upaljene i oteknute prostate. Osim toga koriste se i interferonski lijekovi (reoferon, neovir), koji istovremeno djeluju protuvirusno i jačaju imunitet. Zapažen je vrlo dobar učinak tih lijekova kod kla-midijskog oblika prostatitisa.

Većina lijekova kod prostatitisa se koristi peroralno (gutaju se), ali su neki i u obliku čepića. Tako lijek brže dolazi u prosta­tu. Sredstva protiv bolova se gotovo uvijek koriste u obliku če­pića i mikroklistira.

Neki liječnici nakon svake kure farmaceutskim preparatima koji se koriste kod prostatitisa, za čišćenje krvi preporučuju ek­strakte i čajeve od ljekovitog bilja. To je zato što su preparati protiv prostatitisa jaki alergeni koji djeluju na krv i izazivaju kod mikroba otpornost prema lijekovima. To je još jedan važan argument koji govori protiv toga da bolesnik sam sebi određuje lijekove. Samoliječenje u ovom procesu donosi samo štetu.

Budući da je za pacijenta osnovni simptom bol, prema kojem on shvaća da je bolestan i koji izaziva pojavu depresije, liječenje kroničnog prostatitisa analgeticima je jedna od najvažnijih komponenata općeg terapeutskog programa.

Sindromi boli kod kroničnog prostatitisa su vrlo različiti po svom lokalitetu, trajanju i stupnju intenziteta. Zbog toga meto­dika primjene analgetika ima veliko značenje. Peroralno (kroz usta) uzimanje lijekova je dosta djelotvorno i to treba znati kako bi se u slučaju potrebe bar privremeno uklonila bol.

Još je djelotvornija rektalna primjena preparata protiv bolova u obliku čepića i mikroklistira jer se u njima koristi kombinira­no djelovanje analgetika: analgina, antipirina, anestezina, novokaina, trimekaina, te protuupalnih preparata: prednizolona, metiluracila, dimeksida, tiotriazolina i drugih, a također i djelo­vanje na temperaturu. Za izmjenu tonusa žlijezde u čepiće se može staviti ekstrakt velebilja ili prozerin.

Od fizioterapeutskih postupaka za smanjenje sindroma boli, može se koristiti rektalno djelovanje ultrazvukom ili laserom. Dobro djelovanje protiv bolova ima elektroforeza uz korištenje preparata protiv upale i bolova.

Protiv bolova dobro djeluju i blokade novokainom (nekoliko injekcija novokaina) u području prostate. U sastav tih blokada osim anestetika ulaze i antibiotici kao i protuupalni preparati (hidrokortizon).

Samo se u rijetkim slučajevima kod prostatitisa koristi terapija spolnim hormonima, i to samo kada dugotrajni prostatitis do­vodi do povratne hipoandrogenije (smanjenog stvaranja muš­kih spolnih hormona). To se treba utvrditi laboratorijskim pret-ragama. Osim toga, treba utvrditi kako se hormonalna terapija odražava na svakog konkretnog pacijenta s njegovim fiziološ­kim i biokemijskim osobitostima. Ako se u terapeutski program uključe na kraće vrijeme androgeni (muški spolni hormoni) mo­že doći do očiglednog poboljšanja. No ni u kom slučaju se an­drogeni ne smiju koristiti bez liječničke preporuke, a osobama mlađim od 30 godina, koje su bolesne najviše dvije godine, oni su kontraindicirani.

Metode dekompresije

Metoda falodekompresije (grč. falos = muški spolni organ) je jedna od najdjelotvornijih suvremenih androloških metoda i sa­stoji se u tome da djeluje negativnim pritiskom na penis (LNP- lokalni negativni pritisak). Hipobarskim (0,4 do 0,6 at) djelova­njem na penis šire se krvne žile u njemu i pritječe krv u organ. Rezultat toga je djelomično ili čak potpuno uspostavljanje po­tencije. Usput dolazi do refleksnog nadraživanja prostate, koje dovodi do aktiviranja kapilarnog krvotoka, obnavljanja pore­mećenog napajanja žlijezde i obnove njene uloge kao transfor­matora testosterona.

Neki od postignutih učinaka pri falodekompresiji, kao što je povećanje sumarnog obujma kavernoznih tijela, ostaje i nakon završetka hipobarskog djelovanja, što dovodi do poboljšanja erekcije. Pozitivno djelovanje kod kroničnog prostatitisa ispo-ljava se još i zahvaljujući povećanoj spolnoj aktivnosti koja ima jak psihoterapeutski efekt.

Falodekompresija kod prostatitisa obavlja se svakodnevno ili svaki drugi dan, a kura se sastoji od 10 do 15 postupaka. Koris­no je kombinirati falodekompresiju s instalacijskom masažom prostate (vidi u nastavku knjige), jer se kod toga povećava stu­panj apsorpcije preparata nakon završetka postupka hipobar­skog djelovanja.

U kompleksnom liječenju prostatitisa falodekompresija ima veliku vrijednost zahvaljujući raznolikosti terapeutskih efekata.

Paraprostatske blokade

Paraprostatske blokade znače potkožno unošenje ljekovitih tvari u predjelu prostate. Takve blokade znatno poboljšavaju subjektivan osjećaj bolesnika jer je upala u žlijezdi manje izra­žena.

Ljekovita smjesa koja se obično koristi za blokade sadrži: 20 ml 0,5% otopine novokaina i 25 ml hidrokortizona (bolja je sus­penzija koja ima puno duži učinak), antibiotika (isključivo po­godnog za intramuskularno korištenje) i lidaze. Blokade (3 do 5 postupaka) se daju s prekidom od 3 do 4 dana.

Instilacijska terapija

Kod peroralnog načina korištenja ljekovite tvari u tableti, na­kon dužeg vremena, na kraju krajeva dospijevaju u prostatu i na potreban način djeluju na nju. Ipak je bolje kad preparat od­mah dospije u odredište. Instilacija je način pomoću kojeg se može preparat dostaviti direktno na odredište. Taj način u prin­cipu može savladati i sam bolesnik.

Instilacijskom terapijom se ljekoviti preparati daju preko vanj­skog otvora uretre pomoću obične jednokratne štrcaljke s ko­nusnim jednokratnim kateterom (meka šuplja cjevčica) ili štr­caljkom Tarnovskog. Optimalna količina ljekovite smjese je 5 ml. U trenutku unošenja preparata preporučuje se da bolesnik imitira lučenje mokraće, tj. na određen način se treba opustiti (a prije toga mokraćni mjehur treba biti ispražnjen), tada će višak lijeka dospjeti u mokraćni mjehur i bit će izbačen s prvim luče­njem mokraće, a osim toga, tako se može spriječiti bolno preve­liko rastezanje uretre. Glans penisa treba stisnuti prstima ili po­sebnom stezaljkom kako bi se spriječilo da se preparat ne vraća nazad nakon što se izvuče kateter ili štrcaljka Tarnovskog. Da preparat brže dođe do prostate potrebno je napunjenu uretru polagano gladiti prstima slobodne ruke u pravcu perineuma.

Nakon ovog postupka bolesnik će obavezno osjetiti potrebu za mokrenjem, ali treba se neko vrijeme suzdržati, jer bi uneseni preparat mogao odmah izići van. Preparat je smjesa koja se sas­toji od istih lijekova koji se koriste peroralno: antibiotici, analgetici, spazmolitici, protuupalni i drugi lijekovi koje propiše liječnik.

Svakako instilacijska terapija prostatitisa daje mogućnost da se koriste različiti preparati u zavisnosti od karaktera bolesti, a ta­kođer i od kompatibilnosti preparata koji se unose. Treba izbje­gavati unošenje masnih kompozicija (čak ako se radi o vrlo po­pularnom ulju pasjeg trna) zbog opasnosti od embolije (začeplje­nja krvnih žila), eventualne povrede krvnih žila uretre zbog pre-lokalni negativni pritisak). Hipobarskim (0,4 do 0,6 at) djelova­njem na penis šire se krvne žile u njemu i pritječe krv u organ. Rezultat toga je djelomično ili čak potpuno uspostavljanje po­tencije. Usput dolazi do refleksnog nadraživanja prostate, koje dovodi do aktiviranja kapilarnog krvotoka, obnavljanja pore­mećenog napajanja žlijezde i obnove njene uloge kao transfor­matora testosterona.

Neki od postignutih učinaka pri falodekompresiji, kao što je povećanje sumarnog obujma kavernoznih tijela, ostaje i nakon završetka hipobarskog djelovanja, što dovodi do poboljšanja erekcije. Pozitivno djelovanje kod kroničnog prostatitisa ispoljava se još i zahvaljujući povećanoj spolnoj aktivnosti koja ima jak psihoterapeutski efekt.

Falodekompresija kod prostatitisa obavlja se svakodnevno ili svaki drugi dan, a kura se sastoji od 10 do 15 postupaka. Koris­no je kombinirati falodekompresiju s instalacijskom masažom prostate (vidi u nastavku knjige), jer se kod toga povećava stu­panj apsorpcije preparata nakon završetka postupka hipobar­skog djelovanja.

U kompleksnom liječenju prostatitisa falodekompresija ima veliku vrijednost zahvaljujući raznolikosti terapeutskih efekata.

Paraprostatske blokade

Paraprostatske blokade znače potkožno unošenje ljekovitih tvari u predjelu prostate. Takve blokade znatno poboljšavaju subjektivan osjećaj bolesnika jer je upala u žlijezdi manje izra­žena.

Ljekovita smjesa koja se obično koristi za blokade sadrži: 20 ml 0,5% otopine novokaina i 25 ml hidrokortizona (bolja je sus­penzija koja ima puno duži učinak), antibiotika (isključivo po­godnog za intramuskularno korištenje) i lidaze. Blokade (3 do 5 postupaka) se daju s prekidom od 3 do 4 dana

Instilacijska terapija

Kod peroralnog načina korištenja ljekovite tvari u tableti, na­kon dužeg vremena, na kraju krajeva dospijevaju u prostatu i na potreban način djeluju na nju. Ipak je bolje kad preparat od­mah dospije u odredište. Instilacija je način pomoću kojeg se može preparat dostaviti direktno na odredište. Taj način u prin­cipu može savladati i sam bolesnik.

Instilacijskom terapijom se ljekoviti preparati daju preko vanj­skog otvora uretre pomoću obične jednokratne štrcaljke s ko­nusnim jednokratnim kateterom (meka šuplja qevčica) ili štr­caljkom Tarnovskog. Optimalna količina ljekovite smjese je 5 ml. U trenutku unošenja preparata preporučuje se da bolesnik imitira lučenje mokraće, tj. na određen način se treba opustiti (a prije toga mokraćni mjehur treba biti ispražnjen), tada će višak lijeka dospjeti u mokraćni mjehur i bit će izbačen s prvim luče­njem mokraće, a osim toga, tako se može spriječiti bolno preve­liko rastezanje uretre. Glans penisa treba stisnuti prstima ili po­sebnom stezaljkom kako bi se spriječilo da se preparat ne vraća nazad nakon što se izvuče kateter ili štrcaljka Tarnovskog. Da preparat brže dođe do prostate potrebno je napunjenu uretru polagano gladiti prstima slobodne ruke u pravcu perineuma.

Nakon ovog postupka bolesnik će obavezno osjetiti potrebu za mokrenjem, ali treba se neko vrijeme suzdržati, jer bi uneseni preparat mogao odmah izići van. Preparat je smjesa koja se sas­toji od istih lijekova koji se koriste peroralno: antibiotici, analgetici, spazmolitici, protuupalni i drugi lijekovi koje propiše liječnik.

Svakako instilacijska terapija prostatitisa daje mogućnost da se koriste različiti preparati u. zavisnosti od karaktera bolesti, a ta­kođer i od kompatibilnosti preparata koji se unose. Treba izbje­gavati unošenje masnih kompozicija (čak ako se radi o vrlo po­pularnom ulju pasjeg trna) zbog opasnosti od embolije (začeplje­nja krvnih žila), eventualne povrede krvnih žila uretre zbog prevelikog širenja u trenutku unošenja preparata. Bolesnik nikako ne smije sam sastavljati smjesu jer može pogriješiti u dozi zbog čega dolazi do neprijatnih, a možda i opasnih posljedica.

Masaža prostate

Jedan od najpoznatijih postupaka koji se u liječenju kronič­nog prostatitisa koristio od davnina, je masaža prostate. Masa­ža prostate poboljšava snabdijevanje krvlju i smanjuje venozni zastoj u njoj, poboljšava izmjenu tkiva, lokalni imunitet i pos­pješuje obnavljanje, te održava drenažnu funkciju prostate. Ma­sažom prostate se povećava potencija i pojačava sekrecijska ak­tivnost i organski osjeti.

Međutim, iako je masaža prostate vrlo raširena, ukoliko se vrši šablonski i ne vodi računa o eventualnim kontraindikacijama i komplikacijama, ona može biti opasna ne samo za zdrav­lje, već čak i po život (kod raka prostate). Isto tako masaža je postupak pomoću kojeg liječnik može palpacijom ocijeniti pr­vobitno stanje prostate i dalje tokom liječenja neprekidno pratiti dinamiku izmjena. Izmjene u prostati, koje se mogu odrediti palpacijom, mogu biti vrlo različite te zahtijevati različite tehni­ke masaže.

Jedno od važnih zahtjeva vezanih za masažu prostate je pozi­tivno djelovanje, naročito kod izraženih simptoma upale pros­tate. Tehnika masaže treba se mijenjati zavisno o karakteristika­ma individualne grade prostate, patoloških izmjena u njoj i nji­hove dinamike tokom liječenja. Masaža u pravilu ne treba biti duža od jedne minute. Nakon završetka masaže bolesnik se treba pomokriti da iz uretre udalji stvoreni sekret koji sadrži mikrofloru iz alveola u kojima je došlo do zastoja krvi. Siguran rezultat masaže je smanjenje bolova zbog smanjenja obujma prostate i u vezi s tim manjeg rastezanja kapsule. Time se ob­jašnjava olakšano lučenje mokraće.

Masaža prostate je kontraindikativna kod raka prostate i kod akutnog prostatitisa, a osobito kod apscesa prostate. Pod utjeca­jem preaktivnih masaža može se ubrzati rast adenoma.

Kao što se dužina kure, tako se i dužina i intenzitet masaže određuje ovisno o karakteru izmjena u prostati i palpacijom izraženom njihovom dinamikom u procesu liječenja. To isto se može reći i o periodičnosti masaža čije izvođenje (svakodnev­no ili svaki drugi dan) zavisi o karakteru patoloških izmjena u prostati, zatim o tome kako se masaža podnosi i da li je spoji­va s drugim istovremenim lokalnim liječenjem. Individualno se rješava i pitanje dozvoljenog broja kura masaža godišnje. Treba imati u vidu da, osim što je sama po sebi važna, masaža može imati i pomoćno djelovanje, npr. kod antibakterijske te­rapije aktivira mikrocirkulaciju i prodiranje u prostatu, čime se povećava djelotvornost preparata koji se koristi.

Želim napomenuti da masaže omogućavaju liječniku da do­bije objektivne podatke o stanju prostate i u skladu s njima od­redi daljnji program liječenja.

Postoji mišljenje da periodičnom masažom liječnik može na vrijeme otkriti i jednu od najpodmuklijih bolesti - rak prostate. Drugim riječima masaža omogućuje da se na vrijeme otkrije rak prostate. Otkriti rak na vrijeme znači ustanoviti ga onda ka­da ga još nema, ali samo što nije počeo, tj. u situaciji kada u tki­vu ima samo nekoliko konglomerata od 10.000 stanica raka. Smatra se da se takve sitne nakupine ne mogu otkriti prilikom neposredne palpacije prostate. Zato će i prilikom redovite ma­saže dijagnoza raka ipak biti postavljena sa zakašnjenjem.

Sto se tiče samo-masaže prostate savjetujem da se ne trudite savladati tehniku masaže, a ako ste je već savladali, onda je ne­mojte primjenjivati. Isti savjet može se dati i suprugama boles­nika, ali uz slijedeću napomenu - najprije pročitajte poglavlja ove knjige i ako vam se učini da su navedene preporuke izvedive, onda pokušajte savladati masažu, iako je za to potrebno.

Postati profesionalni maser koji ima opće i specijalno (urološko) medicinsko obrazovanje. Samo se takvom stručnjaku može po­vjeriti masaža prostate. Čak se ni diplomiranom maseru ne mo­že povjeriti masaža prostate ako nema diplomu androloga ili urologa. To je zbog toga što je prostatitis uvijek individualna bolest i samo liječnik koji je dobro proučio svog pacijenta, može znati kako i čime će mu pomoći.

Instilacijska masaža prostate

Ova je vrsta masaže vrlo korisna u liječenju kronične upale prostate. Ona se sastoji od kompleksnog terapeutskog postup­ka: poboljšava drenažu alveola u prostati i oslobađa ih od sa­držaja nastalog zbog zastoja krvotoka, stimulira krvotok i dje­luje medikamentozno (antibakterijski, protuupalno, regenerira-juće, uklanja bol). Dodatno djelovanje instilacijske masaže sa­stoji se u tome što štiti sluznicu stražnje uretre od sekreta koji luči prostata. Instilacijskom masažom se postiže mogućnost ko­ju nema ni jedna od drugih metoda liječenja, a sastoji se u tome da se neposredno u alveolama stvaraju visoke koncentracije li­jeka, koje omogućuju produženi učinak jer u tkivo prostate pre­parat prodire postupno.

Najprije se u uretru daje 5 do 7 ml kompozicije lijekova. To omogućuje djelomično neposredno prodiranje te kompozicije i u mokraćni mjehur čime se može postići dugotrajniji učinak u liječenju. Nakon što se završi davanje ljekovite smjese u uretru, pacijent treba prstima stisnuti penis u područnu glansa (ili tre­ba stisnuti uretru u području sulcus coronarius/koronarne bra­zde specijalnim stezačem), zatim se izvodi masaža prostate na uobičajen način.

U toku instilacijske masaže količina kompozicije lijekova i njen pritisak na stražnju uretru, kao i stupanj prodiranja ljeko­vite smjese u prostatu, može se regulirati glađenjem perineuma prstima lijeve ruke u pravcu prsta kojim se izvodi masaža. Nekoliko minuta nakon masaže prekida se stezanje uretre i os­tatak unesene kompozicije treba obrisati papirnatom maramicom. Nakon instilacijske masaže treba se neko vrijeme suzdrža­ti od mokrenja. Ako postoje konkrementi (kamenci) u prostati, onda se primjećuje krv u ostacima smjese koja izlazi iz uretre.

Jedna od varijanata prilikom instilacijske masaže je ta da se nakon masaže ponovo u uretru unosi kompozicija lijekova. To se koristi u slučaju kada se nakon masaže mijenja tonus i konfiguracija žlijezde, što znači da se alveole oslobađaju sadržaja nastalog zastojem.

Instilacijska masaža se može izvoditi po želji periodično, ka­ko svakodnevno, tako i jednom u tjednu, zavisno od potrebe.

Receptura ljekovitih kompozicija koje se koriste za instalacij­sku masažu, može biti različita i zavisi o karakteristikama bo­lesti. Uvjet je da smjesa lijekova ne nadražuje sluzokožu mokraćnog kanala i da komponente u njoj budu kompatibilne. Je­dan od znakova (na žalost, ne i apsolutnih) da se lijek može ko­ristiti za lokalnu primjenu je njegovo korištenje potkožno ili intramuskularno. Primjena masnih otopina za uretralne instilacije nije poželjna jer je oštećenje vena sluznice pri rastezanju opasno zbog toga što može doći do masne embolije.

Preparati koji se koriste za instilacijske kompozicije mogu biti isti kao i za instilaciju bez masaže.

Djelotvornost instilacijske masaže može se povećati ako se kombinira s postupcima koji stimuliraju krvotok u prostati i koji utječu na propustljivost njenih staničnih membrana za lije­kove. To se u prvom redu odnosi na falodekompresiju (LNP-terapiju) koja na prostatu ima izraženo refleksno djelovanje.

Paralelnim djelovanjem na prostatu laserskim zračenjem nis­kog intenziteta aktivira se mikrocirkulacija u području zračenja, povećava se koncentracija lijekova koji se nalaze u prostati i produžuje se njihovo djelovanje.

Navedeni postupci mogu se izvoditi slijedećim redom:

1. falodekompresija do postizanja maksimalnog obujma peni­sa;

2. instiladja uz stezanje penisa;

3. masaža prostate;

4. djelovanje na prostatu laserom;

5. prestanak stezanja.

Usporedna djelotvornost standardne i instilacijske masaže prostate kod istog pacijenta naročito je vidljiva kada se prelazi od obične metode na instilacijsku u toku jedne kure masaže.

Supozitoriji (čepići)

Liječenje prostatitisa čepićima je tradicionalno, no učinak pri­likom liječenja prostatitisa supozitorijima je manji nego prili­kom liječenja niza bolesti rektuma. To je zato što je prodiranje ljekovitih komponenti u prostatu preko slojeva crijevne stijenke, spletova vena i vlastite kapsule prostate, malo vjerojatno i, po svoj se prilici djelovanje preparata koji se nalaze u čepiću, vrši uglavnom preko općeg krvotoka.

Utvrđeno je da korištenje čepića ima dobar psihoterapeutski učinak. Pacijenti, kada se sami liječe, rado protiv prostatitisa koriste bilo koje supozitorije, bez obzira na njihov sastav. Najpopularniji su čepići s propolisom. Smatra se perspektivnim koristiti pri liječenju prostatitsa čepiće s tiotriazolinom (0,5 g u 1 čepiću), koji imaju kompleksni protuupalni učinak i koji stimu­liraju membranu. Osim čepića s lijekovima, u praksi liječenja prostatitisa, koriste se i magnetni čepići.

Mikroklistiri

Osnova za korištenje mikroklistira u liječenju prostatitisa je njihovo istovremeno toplotno i medikamentno djelovanje. Mik­roklistiri se obično koriste prije spavanja. Kao ljekovite tvari u mikroklistirima koriste se pripravci od kamilice, kalendule, žal­fije ili srčenice, koji se pripremaju tako da se preliju kipućom vodom prije korištenja mikroklistira. Nakon što se pripravak ohladi do temperature 40 °C, unosi se kroz rektum. Unosi se manja količina, najviše 100 ml tekućine. Unesena tekućina pre­ko rektuma treba se apsorbirati, što znači da nije poželjno imati stolicu odmah nakon mikroklistira.

Umjesto pripravaka ljekovitog bilja može se koristiti 1 mala žlica pripravaka s alkoholom (kalendule, srčenika ili kamilice -romazulan), koji se prije unošenja u rektum trebaju razrijediti s 100 ml tople vode. U pripravak se može dodati 1,0 g antipirina ili 10 kapljica jodnog pripravka. Kao i kod liječenja čepićima i ovdje je teško pretpostaviti direktno djelovanje lijeka na prosta­tu, međutim djelotvornost mikroklistira u liječenju prostatitisa je dobro poznata i ne treba je dokazivati.

Mikroklistiri se obično koriste istovremeno s antibakterijskim sredstvima, kao završna faza aktivnijih lokalnih postupaka ili kao samostalni terapeutski postupak kod slabijih bolova.

Hirudoterapija

Hirudoterapija (lat. hirudo - pijavica) je vjerojatno jedna od najperspektivnijih grana drevne medicine, koja se u naše vrije­me ponovo rodila. Hirudin, koji luče pijavice, poboljšava mikrocirkulaciju (uključujući i limfnu), uklanja poremećaj napaja­nja, povećava propustljivost stijenki kapilara, smanjuje oticanje i bubrenje tkiva, čini optimalnim međusustavne uzajamne od­nose u žarištu bolesti. Slina pijavica odlično djeluje protiv bolova. Zahvaljujući navedenim karakteristikama hirudina, hirudoterapija ima dobar analgetički učinak.

Aplikacije pijavica su kontraindikativne u bolesnika s akut­nim upalnim procesom lokaliziranim u području aplikacije.

Pijavice kod prostatitisa se stavljaju na točke koje se nalaze na udaljenosti od 3 cm s obje strane anusa u obliku slova X, gdje sredina slova označava anus, a krajevi mjesta gdje se stavljaju pijavice. U drugoj varijanti pijavice se stavljaju na udaljenosti od 1,5 do 2 cm s obje strane srednjeg šava perineuma (treba iz­bjegavati stavljanje pijavica direktno na šav). Za jedan postu­pak se obično koriste četiri pijavice, a kura se sastoji od 4 do 5 postupaka s prekidom od 5 do 6 dana.

Prostatilen

Prostatilen je prirodni ferment koji se dobiva iz prostate go­veda. On ima kompleksno djelovanje i pospješuje obnavljanje funkcija prostate, poremećenih zbog patološkog procesa ili sta­renja. U eksperimentalnim ispitivanjima terapeutske aktivnosti prostatilena ustanovljeno je da on ima visoki protuupalni uči­nak. Prostatilen povećava imunitet i jača zaštitne funkcije organizma.

Fizioterapija i laserska terapija

Opće je poznat značaj fizioterapije i laserske terapije u liječe­nju prostatitisa. Na prostatu djeluju protuupalno, antimikrobno, smanjuju bol i pozitivno djeluju na druge načine. Fizioterapeutskim postupcima se uglavnom postiže poboljšanje krvotoka u prostati i maloj zdjelici. U kompleksnom liječenju fiziotera­pija prostate neposredno djelujući na prostatu, normalizira nje­ne funkcije i omogućuje da preparati dospiju direktno u tkivo prostate.

Lokalno djelovanje izmjeničnim magnetnim poljem pospješu­je normaliziranje aktivnosti krvnih žila što je vrlo bitno u liječe­nju prostatitisa, a naročito u ranijim fazama. Kod toga se pove­ćava lokalna otpornost tkiva u prostati i poboljšava mikrocirkulacija. Bitno svojstvo magnetne kao i ultrazvučne i mikrovalne terapije je to da djeluje protiv bolova jer se smanjuje otok tkiva.

Ultrazvuk povećava lokalnu propustljivost tkiva, koja je pot­rebna za prolaz kroz tkivo preparata s antibakterijskim i protuupalnim djelovanjem.

Posljednjih godina šire se koristi liječenja kroničnog prostati­tisa laserskim zračenjem. Terapija laserom male snage ne izazi­va nuspojave, mobilizira sposobnost organizma da se štiti, ima stimulirajuće djelovanje i djeluje protiv bolova. Lasersko zrače­nje aktivira kemijske reakcije koje pospješuju izmjenu tvari u tkivu. Zapažen je dobar učinak na prostatu niskoenergetskog laserskog zračenja pomoću specijalne laserske rektalne sonde sa svjetlosnim provodnikom.

Mogućnosti liječenja u lječilištima

Kod kroničnog prostatitisa neobično veliki značaj ima liječe­nje u lječilištima, naročito gdje se koristi terapija ljekovitim bla­tom, balneoterapija (liječenje mineralnim vodama) i klimatoterapija. Takvo liječenje pomaže da se poboljša krvotok i protok limfe u organima male zdjelice, da se pojača drenažna funkcija organa, poboljšaju u organizmu procesi oksidacije i regeneracije. Osim toga, liječenje u lječilištima djeluje povoljno na imu­nitet.

Glavno ljekovito djelovanje kod kroničnog prostatitisa ima li­ječenje ljekovitim blatom. Postupci s ljekovitim blatom u obliku "gaćica" i rektalnih tampona djeluju na osjetljive krajeve živaca kože i sluzokože te refleksno prenose svoje djelovanje na centralni živčani sustav koji stimulira zaštitne reakcije. Te zaštitne reakcije pomažu da splasnu postupalna žarišta u organizmu. Vrlo je važna i apsorpcija mikroelemenata i biološki aktivnih tvari koje se nalaze u ljekovitom blatu.

Treba znati da kod prostatitisa kupanje u moru može neutra­lizirati učinak liječenja ljekovitim blatom i ne samo to, ono mo­že izazvati pojačanje upale u prostati. Osim toga, treba imati na umu da u lječilištima nije dozvoljena upotreba alkohola.

Liječenje u lječilištima je kontraindikativno u slučaju pogorša­nja kroničnog prostatitisa, koje zahtijeva antibakterijsku terapi­ju, a takva terapija obično ne ulazi u kompleks terapija u lječi­lištima.

Korištenje "Vitafona"

Vibroakustični aparat "Vitafon" izum je ruskog znanstvenika V.A. Fedorova. Taj je aparat najprije bio napravljen za liječenje posljedica traume. No tokom korištenja opseg njegove primjene se proširio i počeo se koristiti za liječenje raznih bolesti. Stečeno je iskustvo i ispoljile su se vrline i mane aparata. Do danas su utvrđene indikacije i kontraindikacije primjene vibroakustičnog djelovanja. Sada je poznato da "Vitafon" ima pozitivni učinak u liječenju kod više od 30 bolesti. Međutim u ovom poglavlju bit će riječi samo o tome kako se pomoću njega može boriti s prostatitisom i impotencijom koja ga često prati. Osim toga "Vitafonom" se možete izbaviti od zatvora koji, ne samo da prati prostatitis, nego i pogoršava njegov tok.

Aparat "Vitafon" sastoji se od elektronskog bloka i na njega pripojena dva parna pretvarača - vibrofona. "Vitafon" se uklju­čuje u kućnu mrežu izmjenične struje. Na prednjoj strani elektronskog bloka nalaze se prekidači režima rada. Aparat prili­kom kontakta pobuđuje mikrovibraciju tkiva tako da se nepre­kidno mijenja zvučna frekvencija. Izmjena frekvencije u zada­nim okvirima i prijelaz od jednog poddijapazona na drugi događa se automatski po programu unesenom u blok. Jednim prekidačem se upravlja amplitudom mikrovibracije, a drugim se uključuje impulsna modulacija frekvencije. Režim rada se može mijenjati bez isključivanja iz električne mreže. Aparat je namijenjen za korištenje u ustanovama, za liječenje i prevenciju, a također za korištenje u kućnim uvjetima.

Sam izumitelj piše o učinku u liječenju njegovim aparatom slijedeće: "Za liječenje svake bolesti minimalno je potrebno da krvotok bude dobar, krv treba biti kvalitetna i da upravljanje radom organizma bude dobro. Često je to dovoljno za potpuno ozdravljenje, dok u slučaju kada nema jednog od nabrojena tri faktora, liječenje bolesti može biti vrlo dugotrajno ili potpuno nemoguće. Vibroakustičnom terapijom se može djelovati na sva tri faktora koja utječu na rezultat liječenja: pojačati lokalni krvo­tok i funkciju organa te poboljšati kvalitetu krvi te obnoviti up­ravljanje koje je poremećeno zbog nedovoljne opskrbe krvlju nervnih vlakana, tkiva i nervnih centara.

Osnovno i direktno fi­zičko svojstvo vibroakustičnog djelovanja je pojačanje općeg kr­votoka i protoka limfe. U osnovi te pojave nalaze se dva pouzdana fizička efekta: prvi - smanjenje otpora u krvnim žilama protoka krvi kada se djeluje mikrovibracijom određene zvučne frekvencije, pri čemu za svaki promjer krvne žile postoji odre­đena optimalna frekvencija. Ideja za konstrukciju "Vitafona" nastala je zahvaljujući shvaćanju upravo tog fizičkog efekta. Za smanjenje otpora u krvnim žilama predviđen je drugi frekven­cijski dijapazon aparata.

Drugi, fizički efekt je efekt hidrodinamičke crpke u venama. Do njega dolazi uz pomoć ventila koji, prilikom djelovanja mikrovibracije, usmjeravaju kretanje krvi, da ono ne bude kaotično. Za korištenje tog efekta hidrodinamičke crpke predviđen je prvi frekvencijski dijapazon aparata. "Vitafon" u kontaktu, u radijusu od 7 do 10 cm neprekidnim mijenjanjem frekvencije zvuka pobuđuje mikrovibraciju tkiva. Izmjena frekvencije je odabrana tako da se osiguraju uvjeti povećane provodljivosti za krvne žile svih promjera. Tako dolazi do opuštanja muskulature i pojačanja mikrokapilarnog krvoto­ka, a također i protoka limfe. Taj se učinak ne može postići ni masažom, ni lijekovima, a niti drugim poznatim sredstvima. Značajno je to, da je pojačanje krvotoka i protoka limfe pomoću "Vitafona" bolje što je oštećenje tkiva veće.

Tokom rada vibrofoni emitiraju slabo magnetno polje i dugo-valno infracrveno zračenje, što se također uspješno koristi u fizioterapijskoj opremi.

Aparat je bio na ispitivanju u peterburškoj vojno-medicinskoj akademiji, Moskovskoj medicinskoj akademiji, Moskov­skom medicinskom stomatološkom institutu i Riškom institutu traumatologije i ortopedije. Suvremenim metodama je pot­vrđeno višekratno pojačanje kapilarnog krvotoka, učinkovito liječenje svih vrsta trauma i kroničnih bolesti gdje je poreme­ćena mikrocirkulacija krvi.

Prilikom rada aparata pacijenti najčešće ništa ne osjećaju, ali može se dogoditi da osjećaju prijatnu toplinu i vibracije. Među­tim ako u zonu djelovanja dospije živčani centar, ponekad se može pojaviti osjećaj boli, što doprinosi obnavljanju adekvatne reakcije organizma na unutarnje smetnje. U pravilu bolovi brzo prolaze, ali ako ne prestanu u roku od 2 do 3 dana, onda treba prekinuti liječenje i savjetovati se s liječnikom. Ne treba zabo­ravljati da se za vrijeme liječenje kroničnih bolesti obično bolovi pojačavaju u prvih 5 do 10 dana i postepeno nestaju krajem ku­re liječenja. Kod teških oblika bolovi mogu nestati tek prilikom ponovljene kure liječenja.

Liječenje kroničnog prostatitisa prolazi obično uz pojačan os­jećaj boli u toku 5 do 10 dana. U rijetkim slučajevima se za 2 do 4 dana zapaža kratkotrajno smanjenje potencije koja se od osmog do četrnaestog dana stabilno povećava. Kod takvog karak­tera toka bolesti svakako treba uzimati antibiotike. Osim toga treba utopljavati područje zdjelice Ako prostatitis prati i upala mokraćnog mjehura, onda nakon 10 do 14 dana terapije "Vitafonom" mokraća postaje prozirna, bolovi nestaju, broj mokrenja se znatno smanjuje, potencija se poboljšava, a trajanje spolnog akta se produžuje.

Kronični prostatitis zahtjeva 2 do 4 kure liječenja. Prekid na­kon prve kure treba trajati 3 do 5 dana, a nakon treće i četvrte 2 do 3 tjedna.

Aparat za preventivu se koristi u režimu rada 2, jednom tjed­no, a vrijeme postupka iznosi 15 minuta. Svakih 2 do 6 mjeseci može se ponoviti kura liječenja da bi se učinak stabilizirao.

"Vitafon" se ne smije koristiti u području neoplazmi, trom-boflebitisa, implantiranih stimulatora, kod jake ateroskleroze, akutnih infekcija, direktno u predjelu srca i u slučaju povišene temperature.

Vibroakustični aparat "Vitafon" često brkaju s vibromasaž-nim aparatima. Iako u nazivu tih aparata ima zajednički dio ri­ječi "vibro", oni se principijelno razlikuju. Kod "Vitafona" amplituda vibracije je 50 do 100 puta manja nego kod vibromasažnih aparata, pa se zato i naziva mikrovibracijom. Kod vibro-masažnih aparata frekvencija vibracije se ne mijenja ili se mije­nja u vrlo malim granicama, dok se "Vitafonom" učinak terapi­je postiže upravo zbog stalne promjene frekvencije u širokom zvučnom dijapazonu.

"Vitafon" se ne smije brkati ni s aparatima za magnetnu, la­sersku i svjetlosnu terapiju. Fiziološki mehanizam terapijskog učinka kod njih je drugačiji pa je zato i metodika primjene tako­đer drugačija. Aparat treba kupiti isključivo u ljekarni.

Kirurški zahvati

Kod prostatitisa je operacija krajnja mjera, koja se koristi vrlo rijetko, samo uz uvjet da je bolest otišla predaleko, da su simptomi krajnje izraženi i ako sve druge metode liječenja ne daju pozitivan rezultat. Operacija se svodi na to da se kroz uretru unosi električni nož kojim se isijeca ožiljno tkivo vrata mok­raćnog mjehura i zahvaćeni dijelovi prostate. To se naziva transuretralna resekcija. Ponekad ona pomaže. Češće se postiže sa­mo privremeno olakšanje.

Prostata ima pedeset režnjića i kroz neko vrijeme treba ponoviti operaciju, a tkivo ne može izdržati ponovljene zahvate. Komplikacije su praktično neizbježne. Jed­na od postoperativnih komplikacija je potpuni gubitak potenci­je. Već je to sasvim dovoljno da se kod prostatitisa ne preporu­čuje operacija, osim u slučajevima krajnje potrebe kao što su kamenci u prostati (ukoliko se ne mogu rastvoriti ili usitniti) i teška skleroza prostate. Sami kirurzi se negativno odnose pre­ma kirurškim metodama liječenja prostatitisa.

Nastavak sa prethodnog posta!

4. FITOTERAPIJA KOD KRONIČNOG PROSTATITISA

Ovo će poglavlje biti korisno za one muškarce koji vjeruju ne samo i ne toliko službenoj medicini, koliko naturopatskim sred­stvima liječenja. Ovdje treba napomenuti da se prostatitisa treba riješiti uz pomoć iskusnog liječnika i kompleksnim liječenjem, a sredstva narodne medicine trebaju biti dopunski način terapije.

U narodnoj medicini postoje vremenom provjerena sredstva koja su blaga za organizam.

Prije svega to se odnosi na korištenje toplih (40 stupnjeva) pripravaka od ljekovitog bilja i vode u mikroklistirima. Naj­češće se koriste svježi pripravci od kamilice, cvjetova kalendule, žalfije i srčenice. Često se u njih dodaje med čime se povećava učinak.

Kalendula ima jako protuupalno, žalfija antiseptičko dje­lovanje i zaustavlja krvarenje, a kamilica ima antiseptičko djelo­vanje i ublažava bolove te, kao i srčenica, sedativno (umirujuće) djelovanje.

Za pripremu pripravka potrebno je 2 velike žlice biljke preliti sa 100 ml kipuće vode i ostaviti da stoji 1 sat te za­tim procijediti.

Mikroklistiri od pripravaka se koriste prije spa­vanja po 50 ml u toku jednog mjeseca. Treba znati da na poziti­van učinak toplih mikroklistira od ovih pripravaka u znatnoj mjeri utječe to što su oni topli pa se postiže i termički učinak, a ne samo farmakodinamički Pripravci i uvarci se koriste i na klasičan način - njih se pije, a ne samo koristi za mikroklistire.

U liječenju kroničnog prostati­tisa može se koristiti slijedeće ljekovito bilje:

Iđirot, močvarni - ima protuupalno i antimikrobno djelovanje. Pripravak od podanaka iđirota (10:200) koristi se po 50 ml 3 do 4 puta na dan.

Aralija, visoka ili mandžurska - pripravak korjena u alkoholu (u odnosu 1:5), koristi se po 20 do 30 kapi 3 puta na dan.

Zimzelen, ravni - povećava tonus prostate i potenciju. Koristi se pripravak s alkoholom (20,0 do 200,0), koji se uzima po 5 ka­pi dva puta na dan u toku jednog tjedna. Prekoračenje navede­ne doze je opasno.

Sapika, evropska - uvarak od 1 male žlice na čašu kipuće vode. Koristi se 3 puta na dan po 1 velika žlica. Na prostatu djeluje tonizirajuće.

Vrijesak, obični - pripravak s vodom - od 2 male žlice trave na 0,5 1 kipuće vode. Pije se tokom dana. Ima protuupalno djelo­vanje.

Čestoslavica, ljekovita - pripravak s vodom - 20 g na 0,5 1 kipu­će vode. Pije se po pola čaše tri puta na dan jedan sat prije jela. Na prostatu djeluje protuupalno i tonizirajuće.

Višnja, obična - pripravak se priprema od 1 male žlice usitnje­nih peteljki na 200 ml kipuće vode. Koristi se po 1 velika žlica. U liječenju prostatitisa se koristi kao protuupalno sredstvo i za stabiliziranje membrane.

Kruščica, okruglih listova - pripravak s alkoholom (1:10). Ko­risti se po 20 kapi. Na prostatu djeluje protuupalno i tonizi­rajuće.

Zutilica (žukovina) - pripravak od 1 male žlice trave na 1 čašu kipuće vode. Pije se u toku dana. Djeluje na prostatu tonizira­juće.

Dubačac, obični - pripravak od 4 male žlice usitnjene trave i 1 čaše kipuće vode. Pije se po 1/4 čaše 4 puta na dan. Dobro dje­luje na potenciju.

Kokotić, poljski - antidizurijski učinak ima pripravak s vodom (20 g suhe trave na 1 l kipuće vode). Koristi se po pola čaše 3 puta na dan nakon jela.

Zelenčić - pripravak s vodom od 20 g trave na 0,5 1 kipuće vo­de. Pije se tokom dana. Ima antidizurijsko djelovanje.

Kalendula - ima dobro protuupalno djelovanje. Proizvodi se u obliku pripravka s alkoholom, čija se otopina s vodom (1 mala žlica pripravka na čašu kipuće vode) može koristiti za instilaciju. Proizvodi se u obliku alkoholnog pripravka čiji se rastvor u vodi (1 mala žlica pripravka na 1 čašu prokuhane vode) može koristiti za instilaciju.

Salamonov pečat - povećava potenciju i ima protuupalno djelo­vanje. Koristi se u obliku uvarka od 15 g usitnjenih podanaka u 0,5 1 vode. Uzima se po 1 mala žlica u toku dana. Ne preporu­čuje se prekoračiti navedenu dozu zbog toksičnosti biljke.

Lijeska, obična - uvarak od 1 velike žlice usitnjene kore u 0,5 1 vode. Pije se u toku dana. U liječenju prostatitisa ima povoljno djelovanje.

Crveni luk - djeluje protiv skleroze, stimulira potenciju i spermatogenezu. Pripravak od 1 lukovice na 200 ml tople vode ko­risti se po 50 ml 3 do 4 puta na dan.

Hudoljetnica, kanadska - kod prostatitisa se upotrebljava protiv upale. Koristi se po 2 velike žlice pripravka s vodom (1 velika žlica suhe trave na 1 čašu kipuće vode) 3 do 4 puta u toku dana.

Peršin, vrtni - ima tonizirajuće djelovanje na glatku muskula­turu prostate, pospješuje rastvaranje kamenca i pijeska u mok­raćnim putevima. Pripravak od lišća peršina (5:400) koristi se po 50 ml 4 puta na dan.

Srčenica - djeluje umirujuće i protiv bolova. Može se koristiti u obliku toplog pripravka s vodom od 1 male žlice usitnjene trave na 1 čašu kipuće vode za mikroklistire prije spavanja.

Kamilica - smiruje bolove i upalu. Upotrebljava se u obliku toplih mikroklistira od 1 velike žlice suhih cvjetova na 1 čašu kipuće vode. Za mikroklistir se također može koristiti rastvor 1 male žlice apotekarskog alkoholnog pripravka od kamilice -romazulana u 100 ml tople vode.

Celer - pospješuje potenciju. Koristi se po 100 ml pripravka od lišća i stabljike (40:400) 4 puta na dan.

Kotrljan, poljski - na prostatu djeluje tonizirajuće. Koristi se u obliku pripravka s vodom od 2 male žlice suhe trave u 0,5 1 ki­puće vode. Hladni pripravak se pije u gutljajima u toku dana.

Gladiš, bodljikavi - koristi se protiv upale i ima drenažno djelo­vanje na prostatu. Uzima se u obliku pripravka od 1 male žlice suhog i usitnjenog lišća i cvjetova na 1 čašu kipuće vode. Pije se po 1/4 čaše 3 do 4 puta na dan.

Topola, crna - pripravak od 3 velike žlice usitnjenih pupoljaka u 1 litri vruće vode stavlja se u posudu za sjedeće kupke. Pu­poljci topole imaju jako protuupalno djelovanje.

Tikva, obična - cink koji sadrže sjemenke tikve, povoljno djelu­je na prostatu. Koristi se po 20 do 30 sjemenki.

Hajdučka trava - tonizira muskulaturu prostate. Koristi se u obliku pripravka od 2 velike žlice suhe usitnjene trave na 1 čašu kipuće vode. Hladni pripravak se pije u toku dana po 1/3 čaše poslije jela.

Ljubičica, trobojna - pripravak (15,0 do 200,0) se pije po 1 veli­ka žlica 3 puta na dan. Djeluje protiv upale.

Preslica, poljska - ima protuupalni učinak. Uzima se tri puta na dan 1 sat nakon jela po 1/3 čaše uvarka koji se priprema od 3 velike žlice usitnjene suhe trave u 200 ml vode.

Žalfija, ljekovita - ima protuupalno i antiseptičko djelovanje. Koristi se u obliku toplih mikro-klistira od pripravka 2 male žli­ce suhe trave na 1 čašu kipuće vode.

Eleuterokok, bodljikavi - djeluje kao antioksidant. Ima pozitivan učinak na potenciju. Koristi se u obliku alkoholnog pripravka po 30 kapi u 100 ml vode 1 sat prije jela.

Rudbekija, purpurna - imunomodulator. Koristi se u obliku al­koholnog pripravka (1:10) po 30 kapi 3 puta na dan poslije jela.

Kod akutnog i kroničnog prostatitisa često se koristi slijedeći pripravak: 25 g usitnjene kore divljeg kestena prelije se s 250 ml alkohola i ostavi da odstoji 10 dana na tamnom mjestu. Pripra­vak treba redovito protresti. Nakon 10 dana treba ga procijediti i uzimati po 30 kapi 3 puta na dan.

U liječenju prostatitisa koristi se uvarak od srčenjaka: 15 g ze­leni zalije se s 200 ml vode i pustiti da se ispari do pola količine. Uzimati po 30 kapi 3 puta na dan poslije jela. Liječenje traje 2 do 3 tjedna, a nakon prekida od dva tjedna liječenje se ponavlja.

U narodnoj medicini prilikom liječenja različitih oblika pros­tatitisa dosta su popularna slijedeća sredstva:

■ pripravak od zobi i brezovih pupoljaka pomiješa se s priprav­kom od šipka; to se pije 1 do 2 puta na dan po pola čaše. Taj pripravak se može piti nakon uzimana cvjetnog praha i propolisa, čije je korištenje kod prostatitisa korisno.

■ 10 g kore i listova tuje zapadne zalije s 500 ml kipuće vode, zatim se kuha 2 minute i ostavlja da odstoji 10 minuta. U toku dana treba popiti svu količinu uvarka, ali ne odjednom.

■ 1 mala žlica koprive se zalije čašom hladne vode, zatim se ku­ha 1 minutu. Ostavlja se da odstoji 10 minuta i zatim se proci­jedi. Pije se po 1 čaša ujutro i uvečer.

■ 100 g zeleni oputine, cvijeta kamilice, po 50 g listova maline, brusnice, borovnice, šumskih jagoda, crnog ribiza, njuškica kukuruznih tučaka. 1 mala žlica te mješavine prelije se čašom kipuće vode i ostavi da stoji. Pije se toplo 2 puta na dan na­kon jela. Taj pripravak je koristan i zato što jača imunitet organizma.

■ U jednakim se proporcijama pomiješaju suhi listovi breze ub­rani u svibnju i suho lišće mladog luka. 2 velike žlice te mje­šavine preliju se s pola litre kipuće vode. Pripravak se ulije u termos bocu i ostavi da stoji sat i pol, zatim se procijedi. Pije se topao po pola čaše dva puta na dan.

■ Tri male žlice ljekovite šparoge preliju se s 300 ml kipuće vo­de. Pripravak se ostavi da odstoji 2 sata na toplom mjestu, može i u termos boci, zatim se procijedi i pije po pola čaše tri
puta na dan prije jela.

■ Korisno je piti sok šparoge - po 1 čaša 1 do 2 puta na dan.Može ga se pomiješati s drugim sokovima od povrća, kao što je, npr. sok od cikle, mrkve i krastavaca.

■ Iscijediti iz peršina sok i pomiješati s medom u odnosu 1:1.
Uzimati po 2 velike žlice tri puta na dan.

■ U jednakim količinama pomiješati sok od svježih krastavca, cikle i mrkve. Pije se po pola čaše tri puta na dan pola sata prije jela. Ovaj vitaminski napitak obnavlja snagu i jača imu­nitet.

■ U jednakim količinama pomiješaju se: trava poljske preslice, njuškice tučaka kukuruza i listovi divlje kruške. 2 velike žlice ove mješavine preliju se sa 0,3 1 kipuće vode. Pripravak trebaodstajati jedan sat. Može se piti umjesto vode.

U liječenju kroničnog prostatitisa koriste se složene po sasta­vu i učinkovite po svojem djelovanju slijedeće mješavine:

■. Pomiješati plodove šipka - 10 dijelova, plodove gloga - 10 di­jelova, zelen smilike - 5 dijelova, cvijetove kamilice - 4 dijela, cvjetove končare - 4 dijela, listove breze - 3 dijela, listove brusnice - 3 dijela, kiprej - 3 dijela, korjen maslačka - 3 dijela, travu oputine - 3 dijela, travu kokotac - 2 dijela, zelen kruščice - 2 dijela. Dvije pune žlice ove usitnjene mješavine navečer preliti sa 500 ml kipuće vode, zamotati u toplu tkaninu i osta­viti da stoji noću, ili uliti u termos bocu. Ujutro procijediti i pi­ti toplo po 5 do 7 čaša na dan.

Neki stručnjaci preporučuju da se ova mješavina prelije bre­zovim sokom i pusti da zakipi.

■ Također je popularna manje složena mješavina koja se od: lišća breze - 10 g, lišća medvjetke - 20 g, hajdučke trave - 10 g. Mješavina se prelije sa 600 ml kipuće vode, ostavi 2 sata da odstoji i procijedi. Može se dodati meda. Piju se po dvije veli­ke žlice 3 puta na dan prije jela.

U liječenju prostatitisa mnogo se koriste i slijedeće mješavine:

■ Lišće bokvice, trava srčenice, plodovi borovice, Bogorodičina trava, trava bradavičice, trava medvjetke, zelen kruščice sve u jednakim količinama. Dvije velike žlice ove mješavine preliju se s 500 ml kipuće vode, kuha se 5 minuta i ostavi 2 sata da odstoji. Nakon toga se cijedi i pije po pola čaše tri puta na dan prije jela. Kura liječenja traje 1,5 mjesec.

■ Po 10 g trave zlatnice, lista lijeske, cvjetova marulje, cvjetova gloga, zelen čestoslavice, ivanjskog cvijeća i 20 g podanaka petoprsta puzavca. Ovu mješavinu treba usitniti i preliti sa 500 ml kipuće vode, kuhati 3 minute, ostaviti 2 sata da odstoji i procijediti. Čaj treba popiti 3 do 4 puta u toku dana. Najbolje ga je piti između jela. Kura liječenja - 1 mjesec.

■ Proso, ptičje (vrapčje sjeme) - 3 velike žlice, podanci sladića -4 velike žlice; zeleni oputine, zeleni maslačka, list kamenike, lišće crnog gaveza, lišće lijeske, list kestena, zeleni dimnjače, ljuske graha - po 2 velike žlice. Priprema i korištenje isto kao kod prethodne mješavine.

Kod primjene ljekovitog bilja potrebno je točno znati njihova farmakodinamička svojstva i koristiti fitoterapiju u skladu s in­dividualnim patogenetskim pojavama i kliničkim simptomima.

Određene faze bolesti. Zato, iako vlada uobičajeno mišljenje da bilje nije štetno, bez prethodne konsultacije s liječnikom koji prati bolesnika, ne treba samostalno primijenjivati fitoterapiju.

Treba upozoriti da ne treba bezuvjetno davati prednost fitoterapiji u odnosu na suvremenu medicinu i napomenuti da su korisni učinci koji se pripisuju ljekovitom bilju u većini slučaje­va daleko slabiji od učinaka odgovarajućih farmaceutskih pre­parata.

Ima još jedna važna stvar. Treba znati da se često događa da liječenje travama bez konzultacije s liječnikom, može dovesti do toga da se tok bolesti zanemari pa je daljnja terapija znatno ote­žana.